Split
Updated: May 23, 2021
Najljepši grad na Mediteranu - ovako ga već desetljećima opisuju posjetitelji koji su uvijek impresionirani starim gradom koji, prema mnogima, izgleda poput scena epskih povijesnih filmova.
Priča o Splitu stara je već 17 stoljeća, još od vremena kada je rimski car Dioklecijan svoju palaču odlučio sagraditi točno na poluotoku u blizini velikog rimskog grada Salone, u kojem je želio provesti posljednje godine svog života. Tijekom ovih 1700 godina Palača se polako pretvorila u grad koji do danas mami svojom bogatom tradicijom, slavnom poviješću i ljepotom svoje prirodne i kulturne baštine.
Dioklecijanova palača i cijela povijesna jezgra Splita nalaze se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine još od 1979. godine, i to ne samo zbog izvanredne očuvanosti palače već i zbog palače i njenog grada (ili grada i njegove palače, ako poput) koji nastavljaju živjeti punim životom. Svi povijesni slojevi od starog Rima, srednjeg vijeka do danas još su uvijek vidljivi i živi u ovoj strukturi. Šetnja drevnim gradom vodi vas kroz vrijeme, zajedno sa sjajnim primjerima antičke arhitekture poput Peristila, srednjovjekovne romaničke crkve i gotičke palače, renesansnih portala plemićkih kuća, baroknih pročelja i moderne arhitekture izvrsno spojene u bogatu baštinu.
Takva se slojevitost ogleda u svakodnevnom životu Splita. Lokalni stanovnici sjede u istim kafićima, restoranima, kupuju u istim trgovinama kao i turisti, ostavljajući dojam da su dolaskom u Split postali dio grada. Tržnica povrća i ribarnica predstavljaju središte života svake obitelji u Splitu, baš kao što se čitav društveni život ovog 200-tisućnog grada odražava na Rivi (rivi), gdje bi svaki gost trebao nastojati popiti kavu uz bučni, temperamentni splitski puk.
Split je mnogo više od slavne arhitektonske kulise. Split je i mjesto izvrsnih gurmanskih i vino doživljaja, brojnih kulturnih događanja poput filmskih i kazališnih festivala, izložbi, izvrsnih muzeja i koncerata, grad koji nudi eklektične načine zabave, počevši od brojnih klubova i barova, preko uličnih festivala do događaja poput Ultra Europe Festival , koji svake godine posjeti do 100 tisuća mladih iz stotinjak zemalja svijeta. Split sa svojim sportskim rezultatima nešto je čime se može pohvaliti samo nekolicina gradova slične veličine širom svijeta jer je u njemu dom desetak osvajača olimpijskih medalja, ali i drugih sportskih medalja.
Kad se umorite od gradske vreve, tu je Marjan, simbol brda iznad grada, sa šumom, stazama za trčanje, planinarenjem i biciklizmom, rekreacijskim terenima, ali i drevnim crkvama u kojima su pokojni Splićani tražili duhovni mir. Također je vrlo neobično za grad veličine Splita brojne plaže s izvanredno čistim morem, od poznatih Bačvica do kamenih osamljenih oaza oko Marjana.
Napokon, jeste li uopće iznenađeni što Splićani imaju izreku "Nema mjesta poput Splita"?
Zemljopisni položaj
Split leži na jadranskoj obali, srednjoj Dalmaciji, na poluotoku Splitu (Marjan). Iako okružen morem kao poluotok, Split također graniči s okolnim planinama, Mosor na sjeveroistoku, Kozjak na sjeverozapadu i brdo Marjan kao jedan od najvažnijih simbola grada, koji se uzdiže na zapadnoj strani poluotoka u neposrednoj blizini stare gradske jezgre. Split je također okružen otocima Brač, Hvar, Šolta i Čiovo.
Split je najveći grad u Dalmaciji, drugi grad u Hrvatskoj, a prema posljednjem popisu stanovništva provedenom 2011. godine, Split ima gotovo 180 tisuća stanovnika. Druga najveća hrvatska teretna luka, ali ujedno i jedna od najvećih putničkih luka na Mediteranu. Administrativno je središte Splitsko-dalmatinske županije.
Klima
Split ima mediteransku klimu, koju karakteriziraju suha i vrlo vruća ljeta i prohladne, ali umjerene i vlažne zime. Prosječna temperatura najtoplijeg mjeseca u godini je 22 ° C, a najhladnije 4 ° C.
Povijest Splita
Povijest Splita iznimno je bogata i burna da bi stala u samo nekoliko rečenica. Iako je područje Splita ranije bilo naseljeno grčkim kolonijama, cara Dioklecijana trebalo bi smatrati prvim građaninom i osnivačem, započevši svoju raskošnu vilu od oko 300 četvornih metara u blizini velikog grada Salone 293. godine, da bi se povukao s rimskog prijestolja unutar njezine zidine nakon što su je gradili deset godina.
Burna stoljeća koja su uslijedila pretvorila su vilu u grad koji su zamislili odbjegli stanovnici Salone koji su pobjegli od Avara i Slavena. Mnoge vlasti promijenile su se u gradu koji je u godinama koje dolaze prerastao zidine Palače, od Hrvatskih kraljeva u 10. stoljeću, preko mađarske i venecijanske uprave, do francuskih vladara i Austro-Ugarske monarhije. Moderno doba i 20. stoljeće "preselili" su Split iz Kraljevine Jugoslavije, iako tragična, ali herojska vremena talijanske i njemačke okupacije tijekom Drugog svjetskog rata, kada je Split bio jedno od središta antifašističkog otpora, u socijalističku Jugoslaviju i sadašnje razdoblje slobodne i neovisne Hrvatske, članice Europske unije.
Burna povijest ostavlja svoj trag u svakodnevnom životu grada koji se uvijek stalno kretao naprijed, ostajući do danas najbolje očuvano središte ovog dijela obale. U tim mješavinama povijesnih slojeva nespretnost je bila neizbježna, ponekad čak i brzopletost u razvoju, ali danas je sve to dio njene izvornosti. Veliki grad danas kuca tihim šapatom povijesti, živahnim duhom mladosti i šarmom Mediterana, ali u svakom pogledu i hrvatskom toplinom ...
Dioklecijanova palača
Dioklecijanova palača jedan je od najbolje očuvanih spomenika rimske arhitekture na svijetu. Careva palača sagrađena je kao kombinacija luksuzne vile - ljetnikovca i rimskog vojnog logora (castrum), podijeljena u četiri dijela s dvije glavne ulice. Južni dio Palače u ovoj je shemi bio namijenjen carevom stanu i odgovarajućim vladinim i vjerskim ceremonijama, dok je sjeverni dio bio namjenjen carskoj straži - vojsci, slugama, spremištu itd. Palača je pravokutna zgrada ( otprilike 215 x 180 metara) s četiri velike kule na uglovima, vratima sa svake od četiri strane i četiri male kule na zidovima. Donji dio zidova nema otvore, dok je gornji kat otvoren s monumentalnim trijemom na jugu i dvoranama s velikim lučnim prozorima na ostale tri strane. Tijekom stoljeća stanovnici Palače, a kasnije i Splićani, prilagođavali su dijelove palače za svoje potrebe, pa su unutarnje zgrade, kao i vanjski zidovi s kulama, značajno promijenili izvorni izgled, ali obrisi Carske palače i dalje su vrlo vidljivi.
Među europskim katedralama, splitska nalazi svoje sjedište u najstarijoj zgradi - Mauzoleju rimskog cara Dioklecijana. Unutar katedrale, krajem drugog tisućljeća, povijest pomiruje drevno pogansko, kršćansko srednjovjekovno i moderno nasljeđe. Mauzolej cara - progonitelja kršćana postaje katedrala u 7. stoljeću gdje počasno mjesto zauzimaju oltari s relikvijama sv. Dujma i sv. Anastazija, mučenika pogubljenih u obližnjem Solinu.
Vanjski oktogon mauzoleja zatvoren je prolazom (obodom) načinjenim od 24 stupa. U svojoj unutrašnjosti ima kružni oblik s četiri polukružne i četiri pravokutne niše. U sredini je stajao Dioklecijanov sarkofag, kasnije uništen. Iznad niša uzdiže se osam korintskih stupova od crvenog granita, a iznad njih još osam manjih.
Gore vijenac prikazuje reljef erotskih lovačkih maski i ljudskih glava. Dva su medaljona s mašnama posebno zanimljiva jer arheolozi i splitska tradicija u njima prepoznaju portrete cara Dioklecijana i njegove supruge Priske.
Posebno je zanimljiva i konstrukcija kupole s lepezastim rasporedom opeke u donjem dijelu i kružnim rasporedom u gornjoj trećini. Kupola je blistala blistavim mozaicima baš poput onog u Vestibulu.
Katedrala je danas prvenstveno mjesto liturgije, s tisućljetnim kontinuitetom, koji se najbolje ogleda u nedjeljnoj misi i obnovljenom sjaju procesije na dan Svetog Dujma - dan splitskog zaštitnika. Poznati dio katedrale čine vrata koja je u orah izrezbarao Andrija Buvina iz Splita. Na dva dovratnika nalazi se po četrnaest ploča sa prizorima iz Evanđelja, od Gabrijelova navještenja do Kristova uskrsnuća.
Katedrala Svetog Dujma
Lijevo od ulaza nalazi se šesterokutna propovjedaonica iz 13. stoljeća, izrađena od dragocjenog zelenog porfira, nekada pozlaćena u cijelosti. Oltar s desne strane bio je posvećen salonitanskom biskupu i mučeniku sv. Dujmu.
Oltarski ciborij podigao je Bonino da Milano 1427. godine u kasnogotičkom stilu, dok je uređenje fresaka četvorice evanđelista djelo splitske slikarice gotike pokojnog Dujma Vuškovića 1429. godine.
Lijevi bočni oltar drugog splitskog zaštitnika, solinskog mučeničkog obrtnika Anastazija Akvilejskog, izradio je 1448. godine najveći hrvatski arhitekt i kipar svoga doba Juraj Dalmatinac. Posebno je impresivan središnji reljef na sarkofagu koji prikazuje Kristovo bičevanje, gdje Dalmatinac prikazuje Krista izvijenog u mukama i boli.
Glavni oltar građen je od 1685. do 1689. godine. Oltar, u sjevernoj niši, s ostacima Sv. Dujma s Boninova oltara (od 1770.), sagradio je venecijanski kipar Morlaiter 1767. godine. Najvažnije djelo u baroknom zboru sv. katedrala su drveni nasloni za klupe koji su prvotno stajali ispred glavnog oltara, isklesani u prvoj polovici 13. stoljeća.
Zvonik katedrale (57 m) najoriginalnija je dalmatinska srednjovjekovna arhitektura započeta u 13. stoljeću. Zvonik je temeljito rekonstruiran i donekle izmijenjen na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Danas se stepenicama možete popeti sve do vrha zvonika, gdje vas očekuje spektakularni pogled na cijeli Split.
Zlatna vrata
Porta septemtrionalis njihovo je rimsko ime. Car Dioklecijan prošao je kroz njih ulazeći u palaču 1. lipnja 305. Izgrađena su u obliku pravokutnika, s dvostrukim vratima, kao dio obrambene vojne taktike (propugnaculum).
Pročelje je bilo ukrašeno nišama u kojima su se nalazile figurske skulpture četiriju tetrarha (Dioklecijana, Maksimijana, Galerija i Konstancija Klora). Ta su vrata, počevši od Peristila, a zatim kroz ulicu Cardo, vodila izravno prema Saloni kao glavnom gradu rimske provincije Dalmacije, a mogao ih je koristiti samo car i članovi njegove obitelji. Danas su oni, zajedno s obližnjim spomenikom ninskom biskupu Gregoriju (Grgur Ninski), djelo velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića, jedno od omiljenih splitskih turističkih mjesta.
Pod utjecajem Venecije, u 16. stoljeću, vrata mijenjaju ime u Porta Aurea ili Zlatna vrata, a to im je ime ostalo do danas.
Srebrna vrata
Porta Orientalis njihovo je rimsko ime. Ta su vrata korištena za ulazak u palaču s istoka prema zapadu, glavnom ulicom, decumanusom, sve do Željeznih vrata i do Pjace, središnjeg gradskog trga.
Srebrna vrata bila su u svojim ukrasima skromnija od Zlatnih, a bila su zatvorena od srednjeg vijeka do 1952. godine, da bi bila temeljito rekonstruirana tijekom razaranja barokne crkve Dušica. Sa svake strane vrata vidljivi su ostaci osmerokutnih kula, što olakšava zamišljanje ljepote konstrukcije i jačine nadzora nad ulazima sa sjevera, istoka i zapada. Ulazeći kroz ta vrata prolaznici, čak i danas, imaju priliku hodati izvornim drevnim pločnikom na decumanusu, kojim su prije toliko godina šetali i Dioklecijanovi podanici.
Srebrna vrata nedavno su obogatila svoju povijest najvećim događajem za sve splitske katolike kada je 2000. godine papa Ivan Pavao II prošao kroz njih diveći se ljepoti katedrale sv. Dujma gdje se kasnije molio.
Željezna vrata
Njihovo izvorno, rimsko ime bilo je PORTA OCCIDENTALIS, a jedno su od četiri kroz koja je tekao život tijekom svih 17 stoljeća splitske povijesti. Od prvog dana kada su otvoreni, nastavili su svjedočiti svim promjenama kroz koje je grad prolazio od rimskog doba, preko srednjeg vijeka do danas, kroz sve moći i utjecaje, da bi, čak i do danas, dočekali zvona renesansnog sata, grad Split sa svojim građanima. Na nadvratniku je stajao reljef Nike, rimske božice pobjede, ali već u petom stoljeću kršćani su na svom mjestu isklesali križ kao svoj simbol.
U jedanaestom stoljeću nad vratima je sagrađena crkvica Gospe od zvonika, izvorno posvećena svetom Teodoru, s prekrasnim ranoromaničkim zvonikom. U srednjem vijeku područje unutar vrata koristilo se kao sudnica, a do prije pedesetak godina tamo je svoje mjesto pronašlo carstvo malih trgovina.
Cjelokupna povijesna dinamika ovogTeguarda prisutna je do danas, sa stambenom izgradnjom u samim zidovima vrata, zvonika, dijelom puta rimske straže s prekrasnim pogledom na Dekumanus i Narodni trg, kao i gradskim satom što je od posebnog interesa jer ima 24 znamenke umjesto uobičajenih 12. Na samim vratima svoje mjesto pronašla je jedna od najljepših palača pokojnih splitskih plemića, koja pripada obitelji Cypriani Benedetti, a prozori su ukrašeni s dva jedinstvena šestoluka.
Mjedena vrata
PORTA MERIDIONALIS njihovo je rimsko ime. Skromne veličine, ali i različite funkcije jer vodi kroz podkonstrukcije izravno do mora.
Uz svoje renesansno ime Aranea - Brass, zaslužio je i atribut Sigurnost, jer je osiguravao mogućnost bijega uz more u slučaju napada na Palaču s kopna. Djelomičnom restauracijom, autentični blokovi vrata iznenađenim posjetiteljima uskoro ukazuju na vodootpornost staru dva tisućljeća. Danas su postali "glavna" vrata dok turisti najčešće kroz njih prolaze kako bi započeli obilazak s lokalnim vodičima i kroz podgrađe stigli do središnjeg dijela palače.
Vestibul
Izvana pravokutnog, a iznutra kružnog tlocrta ovog starog carskog dvora, Vestibul ostavlja monumentalan dojam i do danas. I koliko je to bilo fascinantno u svojoj izvornoj cjelini: polukružne niše s kipovima; velika kupola sa šarenim svjetlucavim mozaikom, svjedoči Marko Marulić u svom rukopisu iz 16. stoljeća; bjelina okruglog zida. Predvorje je korišteno za ulazak u stambeni dio palače. Ali možete li zamisliti da je prije nešto više od pola stoljeća služio za život i da su stanovnici tamo držali perad i obrađivali vrtove?
Jugoistočno od Vestibula je srednjovjekovni dio grada, s najstarijom ranoromaničkom kućom iz desetog stoljeća. Naslonjen je na sam Vestibul, a u njemu je danas jedan od najljepših i najnagrađivanijih splitskih hotela, povoljno nazvan Vestibule. S druge strane trga, u nekadašnjoj crkvi Svetog Andrije izgrađenoj u sedmom stoljeću, na mjestu gdje su nekada bile carske odaje, svoje mjesto pronalazi Etnografski muzej. Nažalost, carske odaje nisu sačuvane, ali su njezine podkonstrukcije stoga vjerna replika, što olakšava vizualizaciju gdje su bili blagovaonica, kuhinja, ženske odaje, lječilište ...
Šetajući zajedno s ostacima Cryptoporticusa, carska pješačka staza vodi vas do zapadnih odaja u kojima dominira knjižnica, a uz carske odaje na jugozapadnom dijelu nekada su bile Dioklecijanove toplice, danas unutrašnjost hotela Slavija.
Jupiterov hram
Ugledni škotski arhitekt Robert Adam ovaj je hram smatrao jednim od najljepših europskih spomenika. Pravokutni u tlocrtu hram je služio za proslavu Jupiterovog kulta. Leži na povišenom podiju, ispred kojeg je trijem sa šest stupaca. Reljefne slike na portalu, kao i svod u obliku bačve, utjecali su na ranorenesansnu arhitekturu Andrije Alessija i Nikole Firentinca u Trogiru.
Transformacija u krstionicu dogodila se u doba kasne antike, izgradnjom kripte ispod zgrade posvećene svetom Tomi. U bivšem hramu, početkom 13. stoljeća, izrađena je krsna slova od oltarskog zaslona pluteja (11. stoljeće), izvorno smještenog u katedrali. Jedan od postova prikazuje lik hrvatskog kralja (Petar Krešimir IV ili Zvonimir), što je najranija prezentacija europskog kralja na srednjovjekovnoj kamenoj skulpturi.
Danas u Baptisteriju dominira secesijska skulptura sv. Ivana Krstitelja, čije je ime hram nosio nakon preobrazbe, djelo je Ivana Meštrovića, dok je ispred nje postavljena jedna od nekoliko potpuno ili djelomično sačuvanih granitnih sfinga koje je Dioklecijan donio iz Egipta. Krstionica je otvorena za posjetitelje uz ulaznicu.
Peristil
Peristil, kao središnji trg Palače, namijenjen caru Dioklecijanu koji se slavi kao živi Jupiterov sin, nalazi svoje mjesto među mnogim hramovima. Car bi se pojavio ispod arhitrava središnjeg dijela Protyrona, a njegovi bi mu podanici prilazili klečeći, ljubeći rub grimiznog ogrtača, ili bi pali ispred njega, cijelim tijelom na zemlju.
Crvena boja granitnih stupova naglašava ceremonijalnu funkciju. Naime, od kada je cara Dioklecijana ljubičasta boja postala je carska boja. Izgradnjom novog gradskog trga s gradskom vijećnicom (Pjaca) u 13. / 14. stoljeću, Peristil je postao vjersko središte. Danas se graniči sa Zapada s palačama splitskih plemićkih obitelji Grisogono, Cipci i Skočibušić, dok se naslanjaju na njegove autentične stupove i lukove. Svojom renesansnom i gotičkom arhitekturom i sami su postali spomenici.
Zahvaljujući svojoj jedinstvenoj ljepoti i neobičnoj akustici, Peristil je postao idealno kazalište, savršeno za operne klasike i djela antičke književnosti, ali i pozornicu na kojoj se nastavlja bogat gradski život. Ispijanje kave na stepenicama koje kruže oko Peristila jedinstveno je iskustvo, jedan od najbližih dodira modernog čovjeka s drevnom baštinom, ne samo rimskom već i egipatskom, jer Peristil pomno pazi 3500 starih i savršeno očuvanih sfinga, svjedok splitske povijesti u stvaranju. Zbog toga je Ivan Pavao II sa zaprepaštenjem rekao "Dragi Bože, koliko je nogu ovdje prošlo", i zato građani Splita Peristil smatraju središtem Splita i cijelog svijeta.
Podkonstrukcije
Podgrađe Dioklecijanove palače predstavljaju jedan od najbolje očuvanih antičkih kompleksa te vrste na svijetu, pa su stoga na mnogo načina odgovorni za razlog zbog kojeg je povijesna jezgra Splita 1979. godine uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
U rimsko doba njihova je funkcija bila uzdizati careve odaje na katu iznad, ali bile su i skladište palače. Budući da su strukturno vjerna replika gornjih odaja, omogućuju vjernu rekonstrukciju izgleda carevih odaja.
U ranom srednjem vijeku dio ih se koristio kao stambeni prostor, a u jednoj od dvorana pronađeni su dijelovi drevne preše za ulje i vino (turnjačica), koji su do danas ostali izloženi na istom mjestu. Izgradnjom rezidencije unutar Palače, potkonstrukcije su pretvorene u jamu za otpadna domaćinstva izgrađena iznad njih. Čišćenje dvorana Podkonstrukcije osmislio je i započeo sredinom 19. stoljeća arhitekt Vicko Andrić, prvi splitski i hrvatski konzervator, a danas su iskopani i rekonstruirani do šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tek je istočni dio za javnost postao otvoren relativno nedavno, u svibnju 1995.
Danas se u dvorane Substruktura ulazi kroz Porta Aeneu, s Rive, ili niz stepenice s Peristila. Danas su Podkonstrukcije pune života. Redovito su domaćini izložbi slika i skulptura, kazališnih predstava, sajmova poput Međunarodnog sajma cvijeća, gastronomskih i enoloških prezentacija te mnogih drugih društvenih i kulturnih događaja. Središnja dvorana, koja predstavlja glavnu komunikacijsku liniju između Rive i Peristila, mjesto je za kupnju vrijednih suvenira, a ostatak Podgrađa otvoren je za razgledavanje kao jedna od najvećih atrakcija Splita, često, osim Peristila, sinonim za Dioklecijanovu palaču.
Gosti Ville Yanko obavezno naprave dnevni izlet u Split i razgledaju sve kulturne znamenitosti, posjete i dobar restoran ili piceriju i vrate se sretni u zelenu oazu uz bazen Ville Yanko.
Smještaj možete rezervirati direktno na našoj stranici: https://hr.makarskarivieravillayanko.com/book-a-holidays-in-croatia
ili malo proguglati o nama na: https://hr.makarskarivieravillayanko.com
Pratite nas i na društvenim mrežama:
Comments